Osnivač aikidoa Morihej Uešiba rođen je u Japanu 17. Decembra 1883. god. Kao dječak često je gledao kako lokalne siledžije tuku njegovog oca zbog političkih razloga. Odlučio je da postane snažan kako bi mogao da se osveti. Posvetio se napornom fizičkom uvježbavanju i najzad vježbanju borilačkih vještina, dobivši majstorsko zvanje u nekoliko stilova đuđice, mačevanju i borbi kopljem. Uprkos svojim impresivnim fizičkim i borilačkim sposobnostima, bio je nezadovoljan. Zadubio se u religiju u nadi da će pronaći dublje značenje života, nastavljajući i dalje da se bavi proučavanjem budo-a, ili borilačkih vještina. Kombinujući ratnički trening sa svojom religioznom i političkom ideologijom, stvorio je modernu borilačku vještinu aikido. Uešiba se odlučio za ime aikido1942.godine (pre toga njegova borilačka vještina se zvalaaikibudo ili aikinomici).
Sa tehničke strane, aikido ima svoje korijene u nekoliko stilova đuđicu (od kojih je takođe nastao i moderni džudo), a naročito daito rju aiki đuđicu, isto kao i u vještini borbe mačem i kopljem. Uprostivši donekle, možemo reći da aikido koristi fiksacije (poluge) i bacanja iz đuđice u kombinaciji sa kretanjima tijela iz borbe mačem i kopljem. Međutim, moramo shvatiti da su mnoge aikido tehnike rezultat Uešibinih vlastitih inovacija.
Sa duhovne strane, Uešiba je bio privrženik jedne od Japanskih takozvanih novih religija, Omotokjo. Omotokjo je bio (i sada je) dio neo-Šintoizma, i dio društveno-političkog idealizma. Jedan od ciljeva Omotokja je ujedinjenje cjelokupnog čovječanstva u jedno nebesko kraljevstvo na zemlji gdje bi sve religije bile ujedinjene pod barjakom Omotokja. Nemoguće je u potpunosti shvatiti mnoge Osenseijeve rukopise i kazivanja ne uzimajuci u obzir uticaj Omotokja.
Uprkos tome što mnogi ljudi misle ili polažu pravo na to, ne postoji jedinstvena aikido filozofija. Ono što imamo umjesto toga je neorganizovana i samo djelimično koherentna zbirka religioznih, etičkih i metafizičkih vjerovanja koje aikidoke manje više prihvataju i koje se usmeno prenose ili se nalaze u razbacanim izdanjima o aikidou.
Nekoliko primjera: ''Aikido nije put da se borite sa nekim ili da porazite neprijatelja; To je put za pomirenje svijeta i stvaranje jedne porodice od svih živih bića.'' ''Suština aikidoa je razvijanje ki-ja (životne sile, unutrašnje snage, mentalne/duhovne energije).'' ''Tajna aikidoa je da postanete jedno sa univerzumom.'' ''Aikido je u osnovi način postizanja fizičkog i duhovnog koje je stvorio univerzum." I tako dalje.
Međutim u suštini skoro svih filozofskih tumačenja aikidoa možemo prepoznati barem dvije osnovne niti:
1. Obaveza za mirno rješavanje sukoba kad god je to moguće
2. Obaveza prema sopstvenom napredovanju kroz aikido trening
